Lokalni izbori u Republici Hrvatskoj nikad nisu bili zanimljiviji. HDZ i SDP službeno su podbacili u brojnim gradovima, iako su autobusima dovlačili plaćene glasače iz Srbije. Najzanimljivija je bitka za grad Zagreb, gdje mala stranka lijevo-zelenih Možemo vodi u bitci za gradonačelnika.

Drugi krug u Zagrebu donio je zanimljivu bitku, na jednoj strani je Miroslav Škoro, čelnik Domovinskog pokreta dok je na drugoj strani Tomislav Tomašević, aktivist i čelnik stranke Možemo. Krenule su TV debate koje su pokazale jedno novo lice i naličje koji mainstream mediji neće prikkazati.

Pomno gledajući tri debate koje su organizirali Jutarnji list, 24 sata i N1 TV jasno se moglo uočiti jedna stvar a to je da debata nije dijalog suprostavljenih kandidata, nego Tomaševića i moderatora protiv Miroslava Škore. Vrlo često se u debatama moglo jasno i otvoreno vidjeti da mediji otvoreno podržavaju Tomaševića u borbi za gradonačelnika. Prvo predstavljanje samog kandidata i njegove biografije u kojem se u kičavom stilu prenaglašava kao borca za prava malih građana, dok se Škoru nastoji prikazati kao osobu koja je ekstremno desnih svjetonazora i koji je bliže ustaškim svjetonazarima, nego kršćanskim.

Gledajući tv debate, pomalo dosadnjikave u kojim se Tomašević hvalospjevima uvlači sam sebi kao neprikosnovenom aktivisti i borcu za ekološke opcije, debata poprima jednu dozu dosadnih fraza koje se recikliraju. Čovjek koji bi rezao sve pročelnike, a ne poštivajući zakone, postavljao rodno-ideološke semafore i igrao se s reciklažom smeća, čiji kandidati na listama zajedno s njim jedino što su radili je uzimali novce iz stranih fonadacija poput Soroša, a dana nemaju radnog staža u realnom sektoru, bi vodio grad na principu populizma.

Fascinantnije je kako netko tko nema dana radnog staža, čitav život na masnim plaćama koje financiraju Instituti i Udruge iz vana, koje bi da unište posljednji molekul kršanskih svjetonazora, vodio bih grad koji je srce kucavice života Hrvatske. Mediji ga kroz pitanja koja su pomno oblikovana, sufliraju kao netko tko je prijeko potreban gradu, netko s čijim idejama koje su fnancirali stranci sebe vidi kao netkog tko galamom, prosvjedom i populizmom misli da je učinio nešto bitno, a samo je kao parazit živio na novcima poreznih obveznika. Mediji takvog Tomaševića vide kao savršenog i Bogom danog, a Bog mu smeta i crkva, radije bi uz gej zabave i partizanske pjesme marširao gradom.

Pak na drugoj strani Škoru predstavljaju kao netkog tkose gledao samo okoristiti gradom i novcima poreznih obveznika. Iako je svima nama Škoro poznat kao pjevač, trideset godina je vodio privatne biznise, zapošljavao ljude, doktorirao i razvijao biznise kojima je gradio sebe kao poduzetnika. U svojim rukama ima iskustva vođenja firmi, a time bi kao menadžer bio jako dobar voditelj grada, gradonačlenik koji poznaje zakon, koji ima jasne svjetonazore i kojima Bog i crkva nisu neprijatelji. No, mediji ga pitanjama, a pogotovo na N1 u kojem je većinu pitanja koje je podstavljala moderatorica nadopunjavao Tomašević, razotkrilo svu jadnost novinarstva.

Škoro možda neće biti gradonačelnik, ali je jasno pokazao svu jadnost jeftine populističke politike koju vode zapravo Soroš i njemu slični ideolozi, ali i mediji koji su odavno rasprodani srpskim tajkunima i koji su sve samo ne profesionalni mediji. Analizirajući pitanja i teme Tomašević ne da nema ideje o gospodarstvu i ekonomiji, nego konstanto forsira potrebu rezanja, spajanja, a sam ne zna što znači zaraditi i doprinjeti kroz poreze. Škoro na drugoj strani, jasno ukazuje na potrebu sagledavanja situacije, bez naglih pokreta, ali potrebu reformi koja će smanjiti glomazni aparat, ali ne na štetu grada, nego da se kolektivni ugovori ispoštuju, ali da donesu željene efekte. Škoro ima jasnu viziju, a to je da Zagreb treba reforme koje će pratiti moderne tijekove, a ne populističke ideje.

Za kraj, nećemo analizirati odgovore na pitanja, jer njih spomenuti mediji parcijalno serviraju, pružajući isječke koje glorificiraju Tomaševića, koji je više puta populistički blatio osobe poput Anje Šovagović i Škorine suradnike, dok na okorištene drugove svoje partije populizmom je skretao teme. Takvi ljudi bi trebali voditi glavni rad. Zagreb će nakon Milana imati novog Milana u liku Tomaševića koji očito nije sposoban išta nego trošiti dobivene novce, milijune kuna kako bi vršio edukacije o sortiranju smeća. Smeće postaje glavni problem glavnog grada.

About Author

redakcija

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *