KOLUMNE

Kako su Bošnjaci skrivali ratne zločine

Kako su Bošnjaci skrivali ratne zločine

Ono što laiku, čovjeku koji nije pravnik, nije poznato, to je pravniku kristalno jasno, zašto su pripadnici Armije BiH odgovarali samo za ubojstva, a ne za ratne zločine.

Potrebno je da nekoliko pravnih ekesperta izanalizira procese, koji su se vodili protiv pripadnike Armije BiH, odmah neposredno nakon rata, te će im biti jasno da se isti osuđeni za obično ubojstvo, a ne za ratni zločin, koji su počinili, piše Fenix magazin.

Bošnjačke vlasti, prvenstveno ljudi bliski pripadnicima stranke SDA i tadašnjem predsjedniku Aliji Izetbegović, koje su imale apsolutnu kontrolu na pravosuđem tijekom rata i nakon rata, su zajednički s tužiteljima osmislili kako da spase pripadnike Armije BiH, kao i zapovjedni vojni i civilni vrh od procesuiranja zbog ratnih zločina.

Pravnicima je sasvim poznato, da kada tužitelj u optužnici odredi pravnu kvalifikaciju djela, sud ne može izvršiti prekvalificiranje na teži oblik djela, nego samo na lakši oblik djela.

To se dogodilo i u slučaju Enver Zornić i drugi, kada su u ratnim događajima ubili dvoje srpskih i jednog hrvatskog civila, koje su prevarili da ih vode u razmjenu, a ustvari su ih mučki ubili i na kraju zapalili.

Pa i običnom čovjeku, a ne pravniku je jasno da se radi o ratnom zločinu a ne o ubojstvu. Radnja se događa u ratu, radi se o civilima, koji su mučki ubijeni, samo što su pripadnici drugih naroda.

Tužitelj u tom slučaju je bio Mustafa Bisić, koji je nakon toga uvijek nagrađivan i nalazio se u vrhu.

Zornić je osuđen na 10 godina zatvora, te je odslužio ukupno tri godine u pritvoru odnosno zatvoru, prije suđenja i nakon izricanja presude, od 7.1.1993. do 30. 12.1995. godine.

Pomilovan je, ne jednom, nego tri puta od Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Povijesna činjenica

Kada sud donese presudu to postaje na neki način povijesna činjenica.

A ustvari radi se o laži, koja na kraju da sasvim drugačiji rezultat.

Što očekivati od suca bošnjačke nacionalnosti (Muhidin Kapo), koji je bio predsjedavajući vijeća na suđenju 1993. godine, koji je rekao da je odluka da optuženi budu procesuirani za obično ubojstvo, a ne ratni zločin, primjerena, te da su oni sada čisti i slobodni građani.

On misli da je taj predmet čak preispitao i Haag!

Pa ukoliko je to točno, onda se moramo zapitati tko su ljudi na funkcijama u Haagu, koji su ovo potvrdili da je propisno proveden postupak?

Odvjetnik Vlado Adamović, koji je bio sudac Suda Bosne i Hercegovine, izjavio je jedne prigode za BIRN, da to što Zornićev predmet nije pravno kvalificiran kao ratni zločin je bilo karakteristično za sva takva suđenja tijekom rata, te da je bilo uvjetnih osuda za djela, koja to čak ni po zakonu nisu dozvoljavala ili predmet koji su počinjali i završavali u jednom danu.

Pored Zornićevog slučaja postoje i drugi predmeti kao što su „Kazani“, gdje se dogodilo ubojstvo nebošnjaka i bacanje njihovih tijela u jamu, a koje su počinili 10 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su bili pripadnici Desete brdske brigade pod zapovjedništvom Mušana Topalovića Cace – pred sud, ali da je njima suđeno za ubojstvo, a ne za ratni zločin. Iz te jame izvađene su 23 žrtve nebošnjaka, a još se ne zna konačan broj žrtava.

Kada imamo situaciju ubojstva hrvatskih civila u Grabovici, Bugojnu, Buhinim kućama, osmero djece u Vitezu i druge predmete gdje su stradali hrvatski civili vidjeti ćemo da ti zločini nisu istraženi. Zbog čega, trebamo se pitati?

Tko su tužitelji, koji postupaju po tim predmetima?

Postoji li pravda?

Postoji li uopće pravda u ovoj državi, koja treba osigurati jednak tretman i pristup sudu, svim stranama u postupku.

Trebaju li obitelji ubijenih Hrvata prihvatiti činjenicu da njihovi najmiliji nisu ubijeni od pripadnika Armije BiH, te se ispričati političkom Sarajevo, koje je ovladalo pravosuđem, što traže procesuiranje tih predmeta?

Međunarodna zajednica se uopće nije potrudila, iako „drži sve konce“ u svojim rukama, da se doista utvrdi što se sve događalo na prostorima Bosne i Hercegovine i što se sve događa.

Ne priznavajući žrtve drugih naroda osim bošnjačkog naroda, te ne procesuirajući pripadnike Armije BiH za ratni zločin, nego za obično ubojstvo, narodi Bosne i Hercegovine su dovedeni na rub sukoba, kakav je bio 1991. godine, zaključuje u analizi Fenix magazin./HMS/

About Author

redakcija

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *