U Zagrebu, kao i u mnogim gradovima Hrvatske, obilježena je 30. godišnjica genocida u Srebrenici.
Tim povodom za N1 govorila je bivša predsjednica Vlade Hrvatske Jadranka Kosor, dugogodišnja podržavateljica istine o Srebrenici i osoba koja se godinama jasno suprotstavlja pokušajima negiranja genocida.
“Nakon što ode svjetina – ostaju majke i tišina”
Govoreći o atmosferi u Potočarima nakon dženaza, Kosor je povukla paralelu s Vukovarom:
Kao i u Vukovaru, nakon masovnih dolazaka, sve utihne. To govori o našem odnosu prema povijesti. Ovakvi trenuci ne smiju biti samo godišnjice, već trajna borba za istinu.
Kosor je najavila i osobnu posjetu Srebrenici – ne na godišnjicu, već u tišini, bez kamera i govora.
Da je svijet reagirao 1991. u Vukovaru – 1995. se ne bi dogodila Srebrenica.
Kosor je podsjetila na propuste međunarodne zajednice:
U oba slučaja, svijet je nijemo posmatrao. I danas gledamo isto – primjer je Gaza. Ako ne učimo iz povijesti, zločini će se ponavljati.
Posebno je istakla važnost riječi predsjednice EK Ursule von der Leyen i visokog predstavnika Schmidta koji su priznali da “1995. nismo intervenirali”, ali dodala:
To više nije dovoljno. Takve izjave moraju imati težinu – danas, kada umiru djeca u Gazi, ponovno gledamo isto licemjerje.
O rezoluciji o genocidu u Srebrenici: “Važno je – ali nije dovoljno”
Govoreći o usvajanju rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, Kosor je rekla:
To je deklarativni čin koji podsjeća svijet na ono što se dogodilo. No bez političke volje, bez akcije, sve se to za mjesec dana zaboravi.
Dodala je i da rezolucija ne bi bila moguća bez rada ambasadora Zlatka Lagumdžije:
Njegova uloga bila je ključna. Da njega nije bilo – pitanje je da li bi rezolucije bilo.
“Potraga za nestalima može trajati vječno”
Osvrnula se i na problem nestalih i masovnih grobnica:
Kao što smo vidjeli i u Vukovaru, zločinci su skrivali tijela i razmještali grobnice. Ta potraga, nažalost, može trajati u nedogled.
Na kraju, Kosor je poručila:
Mi koji znamo istinu – imamo odgovornost da je branimo. Ne jednom godišnje, već svaki dan.
